U rubrici Predstavljamo upoznaćemo vas sa Bosancima i Hercegovcima koji danas žive i rade diljem svijeta. Prenijećemo vam čime se bave, njihova iskustva, njihove uspjehe, kao i izazove sa kojima se susreću u svom životu u iseljeništvu. Mnogi od njih su integrirani u lokalne zajednice, drugi su pak oslonjeni na druge Bosance i Hercegovce ili ljude iz zemalja bivše Jugoslavije koji žive u gradovima gdje su i sami situirani. Sigurno je da svi, u manjoj ili većoj mjeri, njeguju svoje bosanstvo i hercegovstvo iako su daleko od domovine i da, kao takvi, duh Bosne i Hercegovine udišu u sredine u kojima danas obitavaju.
Enisa Alić rođena je 1977. godine u Zvorniku a odrasla je u Bratuncu, gdje je provela djetinjstvo i završila osnovnu školu. Početak ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini i gubitak majke, koja je ubijena 1992. godine, uticao je da Enisa utočište potraži van granica Bosne i Hercegovine. U Nizozemsku dolazi 1992. godine potpuno sama i tu ostaje sve do preseljenja u Njemačku, 2001. godine, gdje i danas živi u gradu Minhenu.
Humanitarni i kulturni angažman
Još kao tinejdžerka se priključila nizozemskoj humanitarnoj organizaciji Open uw Hart , sa kojom je prikupljala humanitarnu pomoć za Bosnu i Hercegovinu tokom rata 1992.-1995. godine. Rad u toj organizaciji joj je pomogao i da se psihološki nosi sa gubitkom majke, razdvojenošću od ostatka porodice i životom u azilantskom centru, gdje je bila smještena po dolasku u Nizozemsku.
Za vrijeme boravka u Nizozemskoj, Enisa aktivno prati i učestvuje u omladinskim mirovnim okupljanjima u Nizozemskoj i širom Evrope.
U Nizozemskoj završava srednju školu, te višu školu stomatološke prevencije. Stomatološkom prevencijom se bavi više od dvadeset godina. Međutim, to je nije spriječilo da u međuvremenu stekne diplomu iz naturopatije, alternativnog medicinskog sistema koji se usredotočuje na prirodne lijekove i vitalnu sposobnost da se tijelo ozdravi samo. Tom pozivu i praktičnoj primjeni stečenog znanja se želi posvetiti u predstojećem periodu.
Dolaskom u Njemačku, nastavlja sa svojim volonterskim radom i organizuje i učestvuje u organizaciji brojnih kulturnih dešavanja u Minhenu. U nevladinoj organizaciji Hilfe von Mensch zu Mensch e.V. München 7 godina radi na ideji i organizaciji poznate manifestacije “Dani Balkana” u Minhenu.
U Bosni i Hercegovini, Enisa ima rodbinu i prijatelje koje, kako ističe sa žaljenjem, sve rjeđe posjećuje. Ipak, naglašava da su njeni korijeni i njeni predci najveća vrijednost koju Bosna ima za nju.
Smatra da se Bosanci i Hercegovci ne integriraju na pravi način u lokalne zajednice u iseljeništvu. S tim u vezi ističe:
“Osoba se na prvom mjestu gradi kroz porodicu. Roditelji koji sami nisu pronašli svoje mjesto u svijetu, prenose isto na djecu. Time odgajaju generacije koje su “ni na nebu, ni na zemlji”. Ovdje ih forsiraju da idu u razna udruženja, potenciraju bosanskohercegovačku “svijest” gdje od samog početka uče o “nama” i “njima”. Kada pitaš ko smo “mi” a ko “oni”, pojavi se nepregledna lista … U posjeti u Bosni odjednom postaju “oni”, jer nisu potpuno prihvaćeni od strane omladine koja odrasta u BiH. Isti slučaj je i sa odraslima. Ne kažem da trebamo zaboraviti svoje korijenje, naprotiv! Ali život je ovdje i sada i u okolini u kojoj se nalazimo. Držeći se grčevito za nešto što je samo pojam i indetifikacija (jer samo to jeste, da smo rođeni na Maldivima – bili bi Maldivci) propuštamo razvoj i zrenje. Propuštamo život.”
Takođe, smatra da su Bosanci i Hercegovci robovi modusa – gastarbeiter i izbjeglica i da bi trebali da se oslobode tog načina razmišljanja i da urade svojevrsni update svog statusa.
U kontekstu toga, navodi kako njemački prijatelji i kolege, nju doživljavaju više kao Nizozemku i da su je zbog akcenta zvali gospođa Antje. Enisa to smatra vrijednim iskustvom i spoznajom sopstvene identifikacije, koja je opet kako kaže, ništa više od toga – identifikacija.
Živitelj
Enisa ima tri kćerke, Amelu (24), Aylu (18) i Eminu (14), od kojih dvije mlađe kćerke žive sa njom, dok je najstarija kćerka nastanjena nedaleko, u istom gradu. Ističe jaku povezanost sa svojim kćerkama i ponos prema njima. Drugih članova porodice nema u blizini, budući da Enisine dvije sestre žive u Nizozemskoj a otac je preminuo.
Enisa nastoji ishranom ali i u svim drugim aspektima da živi zdravo i u skladu sa prirodom. Meditira i prakticira jogu, često ide u šetnje i boravi u prirodi.
Bosansku kuhinju smatra premasnom, preslatkom i sa prevelikim učešćem mesa u njoj. Ipak njena kuhinja je miks bosanske, nizozemske i njemačke kuhinje sa naglaskom na zdravim sastojcima.
O svojim pogledima na život, iskustvima i razmišljanjima redovno piše zabilješke, tekstove koje već 30 godina skuplja. Kako kaže, stavljala je na papir misli, snove, osjećaje, pisala uvide i spoznaje, do kojih je dolazila prolazeći kroz život.
Na nagovor prijatelja, odlučila je da pokrene web stranicu www.enisaalic.de na kojoj će, između ostalog, objediniti razmišljanja i tekstove koje je do sada pisala, te redovno objavljivati nove tekstove.
Njena dugogodišnja prijateljica željela je da podijelimo njene riječi o Enisi:
“Enisa je žena koja ostavlja snažan utisak pri svakom kontaktu – pre svega zbog svog autentičnog pogleda na život i načina na koji prilazi ljudima i sadašnjem trenutku. Njoj je data retka sposobnost da prepozna kada se neko udaljio od svog puta i jednostavim pitanjima ga vrati Sebi. Enisa svakodnevno živi ono o čemu piše i govori. Iza svake njene reči stoji proživljeno iskustvo. Ne plaši se da oslovi i ono neprijatno ali tako neophodno. Takva osoba zaslužuje opis – Živitelj“
Jasmina Becker
Sasvim slučajno, prolazeći kroz teška iskušenja, Enisa je otkrila strast prema slikanju i heklanju. Ističe da nikada prije nije slikala i da joj je slikanje pomoglo prebroditi težak period. Bojama i formama kreativno se izražavala i prerađivala najdublje boli, tugu, ali i radost, želju i sreću. Rado posjećuje izložbe i tamo uvijek otkriva nešto novo, jednako kao što je slikanjem otkrila novu stranu sebe.
“Živim prisutno i svjesno koliko je to moguće. U svakom trenutku, situaciji i okolnostima težim ostaviti lijep trag iza sebe. Takva namjera je ponekad frustrirajuća u svijetu u kojem živimo. Ipak, ne odustajem.
Neko treba početi. Male stvari kao što je kupljenje papira sa ulice ili u javnim toaletima, pustiti nekoga da prode ispred u redu, ustupiti mjesto, pokloniti osmijeh. Prešutjeti ili skloniti se u stranu.
Enisa Alić
Koristim neštetne suptance, od deterdženta za veš, omeksivača preko šampona pa sve do kozmetike. Kada bi svi to radili, gdje bi nam bio kraj?”
Vjerovatno najpreciznije, Enisu su opisale njene kćerke:
Naša majka je jedina osoba koju potpuno poštujemo i cijenimo. Jedina osoba koju uzimamo kao primjer za život, i nadamo se da ćemo jednog dana biti kao ona.
Amela, Ayla i Emina
Naučila nas je šta znači poštovanje i prihvatanje, bez obzira na sve, njenim odnosom sa nama. Bezuvjetnom ljubavlju. Ali i stabilnošću kada se radilo o temama i situacijama gdje je trebala kao majka preuzeti autoritet i usmjerenje. Posebno smo na tome zahvalne, smjernicama koje smo nježno a opet čvrsto dobile od nje.
Mamina snaga leži u istrajnosti i snazi volje. Nije tvrdoglava a ipak ostaje vijerna sebi i njenim osjećajima. Ima sposobnost da objasni nešto bez da nekoga povrijedi ili dovede sebe u neugodnu situaciju.
www.enisaalic.de
Ukoliko želite da i vi budete ovdje predstavljeni – kontaktirajte nas
